Zašto je izbor glavne uloge Južnog Vetra odličan?

Južni Vetar, kao što reče portal Velike priče, franšiza je koju publika ili voli, ili besomučno kritikuje. Ali svakako gleda.

Glavni akter ove najpopularnije franšize na cijelom Balkanu i to godinama unazad jeste Petar Maraš, kojeg igra mladi srpski glumac Miloš Biković. Miloš je jedan od najpopularnijih, mada realno možemo reći i najpopularniji glumac iz ove, nazovimo to tako, nove generacije. Isti taj Miloš Biković je meta brojnih kritika gledaoca koji smatraju da je izbor glavne uloge Južnog Vetra bio promašaj. Zašto je to tako?

Južni Vetar priča priču o organizovanom kriminalu u Srbiji, koji se odvija između tajne državne službe i kriminalnih grupa koje se bore da budu što bolje pozicionirani na hijararhijskoj ljestvici. Veća pozicija znači veća količina narkotika s kojom im "država" dopušta da rade kao i veća mogućnost širenja posla trgovine istih. Južni Vetar prikazuje i povezanost srpske mafije sa drugim balkanskim mafijama iz Bugarske, Crne Gore, Albanije i Bosne i Hercegovine. Na samom vrhu kriminalne hijerarhije našao se Petar Maraš. Iznad njega "nema niko", zato što, kao što Crveni kaže, "mi (država) ne postojimo, mi smo duhovi".

Marašev put od člana beogradske automafije do vođe najuticajnijeg i najvećeg narko-klana u Srbiji prema preovladavajućem mišljenju publike nije prikazan dovoljno uvjerljivo od strane Miloša Bikovića. Komentari na društvenim mrežama govore kako on nije pravi izbor za uloge u krimi filmovima i serijama. Stereotipizacija kriminalaca dovela je do toga da danas glavni akteri istih tih krimi filmova i serija trebaju biti utjelovljeni u glumce koji izgledaju opako, surovo, sociopatski. Stereotipni kriminalac na Balkanu nosi bradu, ošišan je na kratko, istetoviran je i često na licu ima barem jedan ožiljak. Stereotipni kriminalac u Italiji ima zalizanu crnu kosu, krojačko odijelo, Rolex i eventualno neko prstenje na rukama. Imali smo sličnog Italijana i u Južnom Vetru; Ćezare Lukardija. Doduše, bez zalizane kose, na prstenje nisam obraćao pažnju. Moja omiljena serija Peaky Blinders ima jednog takvog u ulozi šefa italijanske mafije; Luca Changretta, kojeg je fenomenalno odigrao Oskarovac Adrien Broody.

Ali, to su stereotipi. Recimo, ja kada zamišljam nekog američkog šefa mafije zamislim sliku čovjeka srednjih godina koji ima malo veći stomak. Bukvalno mi je to prva asocijacija. Nije previše u pokretu, uživa u komforu, ima ljude koji obavljaju maltene sve poslove za njega a on samo izdaje naređenja. Turskog šefa mafije zamišljam kao čovjeka u ranoj starosti, obavezno sa sijedom bradom i brojanicom u ruci.

I onda nam je jasno zašto je izbor uloge Petra Maraša na meti kritika ovdašnje publike. Kažu "Biković je previše lijep" za ovakvu ulogu. S druge strane, izbor Cilliana Murphya za ulogu Thomasa Shelbya u Peaky Blindersima bio je "jedini pravi". Nisam naišao bukvalno ni na jednu suprotnu tvrdnju. Atraktivan čovjek, uvijek u odijelu, aktovka uz njega, ljubazan čak i prema kućnoj spremačici. Ovo su dva sjajna primjera kako dvije grupe gledaoca koje potiču iz različitih kultura doživljavaju određeni tip uloge.

Ali, ljudi zaboravljaju jednu stvar. Petar Maraš je samo momak koji je zalutao. Nekada automobilski entuzijast, momak koji je kupio vlastitu karting stazu, koji je mogao da postane prvak Formule 1. Ali nije. Otišao je u pogrešnom pravcu, pravcu kriminala. Automobili su ga pratili kroz cijeli život. Čak i kada je ušao u kriminal, krao je automobile. Kada je izašao iz zatvora i pokušao baviti se legalnim poslovima, otvorio je auto plac. I kada je postao neprikosnoveni broj jedan u kriminalnom miljeu, opet se vidjela ta njegova ljubav prema automobilima. Ispred svoje ogromne kuće, parkirana je njegova kolekcija automobila. Maraš nije imao očinsku figuru u djetinjstvu. Kako i sam kaže, otac ga nikada nije vodio na utakmice. I šta da radi mladić bez očinske figure? Pa da je pronađe u nekom drugom; u njegovom slučaju pronašao ju je u kriminalcu. Kakav otac, takav sin, u ovom slučaju, kakav "ulični" otac, takav sin.

I kako običan ljubitelj automobila iz Mirijevskih kvartova da dođe do šefa narko-kartela? Sticajem okolnosti, Maraš je sin bivšeg državnog službenika koji je u svoje vrijeme trebao biti zadužen za kontrolu puteva droge, ali koji se zbog pritiska i očigledno malo većeg osjećaja empatije od svojih kolega povukao iz svega a potom i odao alkoholu. "Jednom služba, uvijek služba".

I tako jednog dana ja nešto listam neke fascikle i... tvoj Petar.

Usljed porasta tenzija između crnogorske i bugarske mafije, mjesto vrhovne kriminalne grupe koja će preuzeti južnoameričku rutu kokaina tek je trebalo biti popunjeno. Obje mafije su se otele kontroli. Crveni Stuparu daje naredbu da se Bugari eliminišu i da će Crnogorci "dobiti" Južnu Ameriku. Međutim, Crnogorci, neznajući da ako samo malo sačekaju i budu poslušni, dobijaju posao koji ranije nisu ni zamišljali, na svoju ruku napadaju Bugare. "Šta su oni nama rekli? Da ne činimo ništa. A šta smo mi učinili? Sve." Crvenom biva jasno da su Crnogorci otišli van kontrole te on na upražnjeno mjesto postavlja neiskusnog mladog Petra Maraša.

Dakle, Maraš nije sin Pabla Escobara, kriminal mu nije u krvi od rođenja. Nego je sticajem, za njega tad naizgled sretnih okolnosti on došao na mjesto koje su svi željeli. Da je neiskusan, vidi se i u njegovom donošenju odluka. Baća je njegova desna ruka, momak koji je emocionalno nezreo, koji se stalno nervira, nema potrebnu hladnokrvnost, nema sposobnost da ostane neprimijećen. Jedina njegova vrlina je to što je lojalan. Sumnjam da bi se takav lik dugo zadržao kao desna ruka bilo kojoj "krupnoj ribi". Zbog neiskustva, Maraš je za vrlo kratko vrijeme počeo da ucjenjuje i državu i mislio da će ista ta država slegnuti ramenima ispred njega. To je skupo platio jer su mu ubili brata za kaznu i opomenu. Čak je i došao do lidera političke stranke "Progresivna Srbija" tako što se Crveni oteo kontroli pa ga je služba smaknula (ili možda nije?) i na njegovo mjesto vratila Maraševog oca Lazara. Petru tako glava ostaje na ramenima ali je sada, "terenski" posao oko droge zamijenio ulogom političkog pijuna duboke države. Tako da je Petar sačuvao glavu, više zbog grešaka svog protivnika nego zbog svoje sposobnosti.

Zato mislim da je izbor Miloša Bikovića za glavnu ulogu Južnog Vetra odličan.

U recenziji najnovijeg izdanja ove franšize, rekao sam da je "Južni Vetar: Na Granici, podbacio u odnosu na prvu sezonu" ali i da je "svakako daleko gledljiviji od "'Ubrzanja'".

Hvala na pažnji. Ostanite uz IGN Adria.

Južni Vetar franšiza se nastavlja 2024. godine.